„Stub Srama bi trebao biti simbol krika Majki Srebrenice!“
Šta mislite o izgradnji Stuba Srama?
Borbu za pravdu Majki Srebrenice možemo uporediti sa bitkom Davida protiv Goliatha. Iako mediji sa vremena na vrijeme pišu o Srebrenici, Majkama Srebrenice ipak do sada nije uspjelo pokrenuti svjetsku javnost ka jednom zajedničkom kriku protiv Ujedninjenih Nacija. I tom kriku protiv neizmjerne nepravde i arogancije moći UN-a je potreban simbol. Stub Srama bi upravo trebao postati simbol krika Majki Srebrenice, pogotovo ako taj simbol bude postavljen na nekom javnom mjestu, najbolje u nekom evropskom velegradu.
Koju važnost za međunarodno pravo ima sudski proces protiv UN-a?
Ovaj proces nosi više od genocida. Radi se o pitanju da li je UN uopšte još uvijek vjerodostojan biti zastupnik za ljudska prava. Iako su Ujedinjene Nacije trebale štititi civilno stanovništvo Srebrenice, one to nisu uradile nego su čak bile saučesnici u deportaciji. U sudskom procesu se UN poziva na imunitet, dakle da ni jedan sud nema pravo da mu sudi. Ovim činom su Ujedinjene Nacije jedina organizacija u svijetu koja stoji iznad prava i koja ne podliježe ni jednoj pravnoj kontroli. Tako da je u ovom slučaju nevažan ne samo Član 6 Konvencije o ljudskim pravima, koji upravo svim građanima treba osigurati pristup sudu kako bi bili u stanju tražiti svoja prava. Isto je i sa principom Konvencije o genocidu koji se odnosi na sprečavanje genocida. Ujedinjene Nacije principijelno uživaju imunitet pred nacionalnim sudovima. Nakon 1946. godine su Ujedinjene Nacije bile dužne postaviti drugi adekvatan pravni način. Do danas to nije urađeno. Na taj način Ujedinjene Nacije gaze po osnovnim ljudskim pravima.
Kako Vi ocjenjujete činjenicu da se UN ne pojavljuje pred sudom?
To je skandal. Kofi Annan nije samo nazvao Srebrenicu najvećim sramom u istoriji Ujedinjenih Nacija, on je isto tako često potvrđivao da su Ujedinjene Nacije vezane za ljudska prava. Ako je UN, kao što je napisano u vlastitom izvještaju 1999. godine, priznao ozbiljne greške u Srebrenici a istovremeno se povlači svakoj sudskoj kontroli, onda to samo znači da Ujedinjene Nacije ne zadovoljavaju vlastite moralne zahtjeve.
Kako prihvataju Majke Srebrenice odsutnost advokata UN-a na sudu?
One se osjećaju po drugi puta ostavljene na cjedilu, prevarene. Ujedinjene Nacije su im nekada osiguravale zaštitu a danas se kriju iza imuniteta.
Kako reaguju Majke Srebrenice na odbacivanje tužbe protiv UN-a?
One su od početka računale na to da će nizozemska vlada i UN pokušati sve kako ne bi odgovarali za svoja djela. No Majke Srebrenice su čvrsto odlučile da se bore i spremne su za dugu bitku. One su ubijeđene da će na kraju ipak pobijediti jer do danas nisu izgubile nadu i jer vjeruju da na kraju ipak pobjeđuje pravda.
Šta one očekuju od UN-a?
Ako UN nema namjeru da implodira kao sistem, onda moraju konačno početi razgovore sa Majkama Srebrenice i naći zajedničko rješenje. Gubitak vjerodostojnosti Ujedinjenih Nacija nosi sa sobom mnogo veće posljedice. Ne samo da UN kao organizacija za ljudska prava gubi svoju vrijednost, nego dobija imidž jednog autoriternog organa sa diktatorskim karakterom koji ugnjetava svoje građane. Nadamo se da je UN u stanju prepoznati ovu opasnost i da će što prije ispuniti svoje obaveze. U najmanju ruku kako bi joj se vratilo povjerenje.
